Zašto poučavati o holokaustu?

Jako je bitno smisleno i relevantno ispitivanje učenika o holokaustu u njihovim nacionalnim kontekstima. Namjena ovog odlomka je pomoći kreatorima politika, ravnateljima, nastavnicima i ostalim dionicima u obrazovanju formulirati principe za nastavu i učenje o holokaustu. Veliki broj različitih ciljeva omogućava razne pristupe ispitivanju o holokaustu. Ovo je posebno važno za IHRA-ine države članice koje su se obavezale podučavati i učiti o holokaustu u svojim zemljama.

Učitajte cjelokupne Preporuke za podučavanje i učenje o holokaustu ovdje

Nastava i učenje o holokaustu pružaju ključnu priliku za nadahnuće kritičkog mišljenja, društvene svijesti i osobnog rasta. Holokaust je bio presudan događaj u svjetskoj povijesti, prešao je zemljopisne granice i utjecao na sve segmente društava, dogodio se u kontekstu Drugog svjetskog rata. Društva se i dalje bore, desetljećima kasnije, sa sjećanjem i povijesnim zapisima holokausta usred suvremenih izazova što uključuje i borbu protiv nepopustljivog antisemitizma i ksenofobije, odvijanje genocida u svijetu, aktualne izbjegličke krize i prijetnji mnogim demokratskim normama i vrijednostima. Obrazovanje je također važno zbog uspona vlada autoritarnog utjecaja, kao i populističkih ili ekstremnih pokreta unutar (liberalnih) demokracija.

Nastavnici u formalnim okruženjima (kao što su škole) i neformalnim okruženjima (poput muzeja i sličnih subjekata) mogu angažirati učenike pristupima koji su odgovorni i utemeljeni na povijesnim činjenicama potvrđenim i od ostalih disciplina. Iako je holokaust jedinstven u vremenu i prostoru, to je ipak bio ljudski događaj koji postavlja izazovna pitanja o: individualnoj i kolektivnoj odgovornosti, smislu aktivnog građanstva te o strukturama i društvenim normama koje mogu postati opasne za određene skupine i društvo u cjelini.

 

Ključni argumenti

  1. Holokaust je bio događaj bez presedana, pokušaj ubojstva svih europskih Židova, a time i gašenja njihove kulture; on je iz temelja osporio ljudske vrijednosti.
  2. Proučavanje holokausta naglašava da je genocid proces koji može biti osporavan ili možda zaustavljen prije nego spontan ili neizbježan događaj. Holokaust je pokazao kako nacija može koristiti svoje birokratske strukture, procese i tehničku stručnost da angažira razne segmenata društva tijekom vremena za provođenje politika, od isključivanja i diskriminacije do genocida.
  3. Ispitivanje povijesti holokausta može prikazati koje su uloge imali povijesni, socijalni, vjerski, politički i ekonomski faktori u eroziji i raspadu demokratskih vrijednosti i ljudskih prava. Ova studija može potaknuti učenike da shvate koji mehanizmi i procesi vode do genocida, što zauzvrat vodi ka promišljanju o važnosti vladavine zakona i demokratskih institucija. Studija može omogućiti učenicima da identificiraju okolnosti koje mogu ugroziti ili uništiti demokratske strukture te da razmisle o vlastitoj ulozi i odgovornosti u zaštiti tih načela kako bi se spriječilo kršenje ljudskih prava koje bi moglo eksplodirati u masovna zvjerstva.
  4. Nastava i učenje o holokaustu prilika je za otvaranje i analiziranje odluka i radnji koje su poduzete (ili nisu poduzete) od niza ljudi u kriznim vremenima. To bi trebao biti podsjetnik kako odluke imaju posljedice, bez obzira na složenost situacija u kojima se donose. Holokaust je uključivao niz pojedinaca, institucija, organizacija i vladinih agencija na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Analiza i razumijevanje poduzetih ili ne poduzetih radnji na različitim razinama tijekom holokausta postavlja složena pitanja koja se odnose na reakcije pojedinca ili skupina na događaje holokausta. Bilo da je fokus usmjeren na političke kalkulacije naroda ili svakodnevne brige pojedinaca (uključujući npr. strah, pritisak vršnjaka, pohlepu ili ravnodušnost), jasno je da je dinamika koja je izgledala poznato i uobičajeno dovela do izvanrednih ishoda.
  5. Nastava i učenje o holokaustu mogu osposobiti učenike da s više kritike tumače i procjenjuju kulturne manifestacije i izlaganja o ovom događaju te na taj način minimaliziraju rizik od manipulacije. U mnogim je zemljama holokaust postao tema ili motiv koji se uobičajeno očituje u popularnoj kulturi i u političkom diskursu, često putem medija. Nastava i učenje o holokaustu mogu pomoći učenicima da prepoznaju izobličenje i netočnost u slučaju kada se holokaust koristi kao retoričko sredstvo u službi društvenih, političkih i moralnih agendi.
  6. Proučavanje antisemitizma u kontekstu nacističke ideologije osvjetljava manifestaciju i širenje predrasuda, stereotipizaciju, ksenofobiju i rasizam. Antisemitizam i dalje postoji nakon holokausta, a dokazi pokazuju da je u porastu. Nastava i učenje o holokaustu stvara forum za ispitivanje povijesti i evoluciju antisemitizma - bitnog čimbenika koji je omogućio holokaust. Učenicima može pomoći propitivanje različitih alata koji se koriste za promicanje antisemitizma i mržnje, uključujući opasan govor, propagandu, manipulaciju medijima i nasilje usmjereno na skupine kako bi shvatili mehanizme koji se koriste za podjelu zajednica.
  7. Nastava i učenje o holokaustu također mogu pomoći učenicima kod komemoracije žrtvama holokausta, što je u mnogim zemljama postalo dio kulturne prakse. U sklopu školskog kurikuluma učenici su često pozvani da sudjeluju na međunarodnim i lokalnim danima sjećanja i komemoracijskim događanjima. Komemoracija ne može zamijeniti učenje, ali proučavanje holokausta je neophodno kako bi se učenicima pomoglo u stjecanju potrebnog znanja i razumijevanja za smislene komemoracije u današnje vrijeme te za nastavak ove kulturne prakse u budućnosti. Slično tome, komemoracija može pomoći sudionicima da se upuste u emocionalni napor koji je sastavni dio proučavanja osjetljive ili traumatične povijesti, stvarajući prostor za filozofsko, religiozno ili političko promišljanje u čijem omogućavanju akademski kurikulum može imati problema.

Učitajte cjelokupne Preporuke za podučavanje i učenje o holokaustu ovdje

 

Ostale izvatke iz Preporuka pročitajte ovdje: